Nastavljajući našu misiju promocije mladih talenata koji obogaćuju kulturnu scenu regiona, danas vam predstavljamo Tamaru, tek diplomiranu glumicu čija strast prema pozorišnoj umjetnosti datira još iz djetinjstva. Ova mlada umjetnica, koja je svoje prve glumačke korake napravila u Šapcu nakon preseljenja iz Bosne i Hercegovine, danas gradi svoj put na domaćoj sceni sa jasnom vizijom i predanošću svom pozivu.
Intervju s Tamarom
Ko je Tamara Bardak? “Tamara je jedna mlada glumica, tek diplomirana, koja i dalje pokušava da se pronađe u umetničkom svetu.”
Kako biste definisali umjetnost iz Vaše perspektive? “Prilika da izađeš iz sebe i postaneš šta god poželiš.”
Film ili pozorište? “Kao mala sam oduvek pričala kako je zanimljiva ta filmska gluma ali ni tada nisam videla sebe tu. Pozorište je oduvek bilo moj prvi izbor, čak i pre upisa na fakultet. A vreme provedeno na studijama mi je samo potvrdilo da ja toliko volim pozorište i taj osećaj kada živite svoju ulogu zajedno sa publikom, čujete i osećate svaku reakciju i svako osećanje svi zajedno proživljavate. To ne bih menjala nikada.”
Kako je počelo Vaše putovanje u svijet glume? “Glumom sam počela da se bavim kada sam imala devet godina. Tek sam se doselila iz Bosne i Hercegovine u Šabac i moji roditelji su bili odlučni u tome da steknem nove prijatelje pa su me upisali u školicu glume. NDA „Veselo majmunče” postaje moja druga kuća i godinama provodim tu vreme i glumim u dečijim predstavama koje se izvode u Šabačkom pozorištu. Mnogo mi se svideo taj beg od sebe same, ta vrsta slobode koju imaš kada stvaraš lik, taj osećaj kada se stapaš sa svojim likom i postajete jedno. Moj profesor je često umeo da kaže da ovaj posao mora da vas ‘loži’ inače ništa od toga, moram da se složim s njim. Meni nema boljeg osećaja od onog kada sam na sceni.”
Ko su Vaši glumački uzori? “Nemam nekog konkretnog idola, ali trenutno sam fascinirana radom Edvina Rydinga. Također obožavam rad Aubrey Plaza, a Keira Knightley je definitivno glumica koju sam najviše gledala u mladosti. Sa naše scene posebno bih izdvojila Sanju Marković.”
Koji lik iz književnosti biste najviše voljeli igrati? “Lik Laure iz dela „U agoniji” čuvenog Krleže. Radila sam taj lik na prijemnom ispitu, posle i na studijama. Volela bih da je uradim u celosti, a ne samo po par monologa. “
Kakvi su Vaši planovi za 2025. godinu? “Trenutno igram u predstavi ‘Samica’ u režiji Milana Cerovića, koja govori o nasilju nad ženama. Predstava se izvodi u Akademskom pozorištu ‘Branko Krsmanović’. Također sam se pridružila Intef timu, tako da ću učestvovati na Intef festivalu na Mišaru u augustu.”
Da li planirate karijeru graditi samo u regionu ili biste se voljeli okušati i u nekim drugim sredinama? “Trenutno bih volela da se ostvarim ovde koliko je to moguće. Nikada ne bih odbila priliku za neki rad van granica, ali to mi sada svakako nije prioritet.”
Šta biste poručili mladima koji žele ući u svijet glume? “Savetujem im da uđu bez očekivanja i sa mnogo strpljenja, hrabrosti i snage. Rad, rad i samo rad. Važno je zgrabiti svaku priliku koja se pruža, jer na kraju dana, svako iskustvo doprinosi daljem napretku.”
Kako vidite ulogu medija u razvoju karijere mladih umjetnika? “Mislim da je danas sve marketing i koliko dobro umeš sebe ili svoj projekat da prodaš. To sad zvuči jako loše kada se ovako uprosti, ali mediji danas su zaista velika stvar u odnosu na neko prošlo vreme i to ne tako davno. Na samom početku mojih studija, mi to nismo smatrali bitnim uopšte. A danas je bitna i reklama i sponzori i kako izgledaju tvoje društvene mreže i ko te podržao, ko nije. Nisu to nužno loše stvari ako umeju pametno da se iskoriste. Današnji studenti su jedna veoma pametna generacija koja to koristi kao izvor informacija pogotovo u današnje vreme medijske blokade u Srbiji. Bilo bi dobro kada bi se i stariji malo uključili na društvene mreže pa ispratili dešavanja i čuli istinu, a ne samo bili vezani za režimske programe.
Dodala bih i to da mi mi je mnogo drago kada starije kolege koje imaju godine iskustva iza sebe koriste svoj glas za nešto dobro, kada stanu na pravu stranu istorije. To nije nešto što bi trebalo da bude iznenađujuće u ovo vreme, ali nažalost jeste. Zato mi je drago što se održavaju tribine na fakultetima, zato što se priča o tome i što se pruža puna podrška mladima.”
Kroz razgovor sa mladom glumicom jasno se ocrtava slika umjetnice koja, iako tek na početku karijere, pokazuje izvanrednu zrelost i razumijevanje pozorišne umjetnosti. Njen angažman u predstavi “Samica”, koja se bavi aktuelnim društvenim problemima, svjedoči o želji da kroz umjetnost doprinese važnim društvenim dijalozima. Sa jasnom vizijom, predanošću pozivu i spremnošću da se uhvati u koštac sa izazovima vremena u kojem stvara, Tamara predstavlja osvježenje na našoj kulturnoj sceni. Vjerujemo da ćemo u godinama koje dolaze imati priliku svjedočiti razvoju jednog istinskog talenta koji već sada obećava.
