Od samog osnivanja našeg medija, jedna od glavnih ideja je bila promocija mladih ljudi iz svijeta umjetnosti, kulture, sporta i nauke. Bez cenzure, iskreno, drugačije. U proteklih nešto više od godinu dana obavili smo razgovore sa stotinjak nevjerovatnih, ambicioznih, genijalnih pojedinaca koji su veliki razlog za bolje sutra u regionu. Jedna od njih je i Milica Burazer, glumica, veliki zaljubljenik u pozorište i od nedavno umjetnička direktorica pozorišnog festivala ”Zlatni žir” koji je svoje prvo izdanje dočekao krajem novembra u Sremskoj Mitrovici.
S ovom sjajnom umjetnicom pričali smo o pozorištu, festivalu, predanosti i ljubavi prema ovom pozivu.
1. Ko je Milica?
– Uh, teško pitanje, zahtevno je govoriti o tome kakvi smo. Nadam se da sam dobra i posvećena mlada žena, puna ljubavi za čitav svet.
2. Šta je za tebe umjetnost?
– Sloboda, ljubav, radost, spremnost i otvorenost za nove i drugačije spoznaje. Igra i trenutak koji se zapisuju u večnost.
3. Film ili pozorište i zašto?
– I jedno i drugo. Potpuno različiti i jednako važni. Možda se sa pozorištem više poznajem, pa mi je bliže ali su oba neizostavni deo mog života i prostor koji želim sve više i dalje da istražujem.
4. Nešto više o Festivalu Žir? Otkud ideja, zašto Sremska Mitrovica?
– Festival ,,Zlatni žir” je pozorišni festival za mlade stvaraoce, ideja je da se okupljaju vaninstitucionalne predstave sa teritorije Srbije i da se kroz njihovo igranje, tj. trajanje festivala ljudi iz posla umrežavaju, upoznaju i naprave potencijalne nove poslovne poduhvate i dogovore. U Srbiji godišnje prosečno izadje stotinjak glumaca sa akademija, od kojih se, možda, zaposli sedmoro, ako i toliko. Zato naš festival otvara šansu mladim umetnicima da ih pozorišna zajednica spozna i upozna. Ideja je nastala pre nekoliko godina, u vreme kad sam ja sa svojim kolegama pravila nezavisne predstave i znam koliko nam je bilo važno da igramo u pozorištu, a nismo imali šansu za to, osim ako ne napravimo sami, pa smo to i učinili. Tad sam vrlo dobro razumela važnost pozorišta za glumca i maštala o festivalu koji sam sada i pokrenula. Sremska Mitrovica je došla spontano i “slučajno”, naime, tako se poklopilo da je pozorište Dobrica Milutinović renovirano i vapi za repertoarom, a mi smo tražili grad koji će udomiti naš festival. Ljudi iz grada su imali dobar sluh za nas a moj tim i ja smo imali dobru i važnu ideju i takav smo festival, čini mi se i stvorili.
5. Koliko te ispunjava ta vrsta posla, kada imaš priliku biti dio same organizacije festivala?
– Najviše me zabavljaju kreativni poslovi, organizacija ume da bude vrlo kreativna ali manje zabavna i razigrana kao moj primarni posao. Svakako sam puno naučila i zahvalna sam na pomoći, uputima i pre svega prijateljstvu i ljubavi koju sam razvila sa mojom izvršnom producentkinjom festivala, čudesnom, pametnom i posebnom Anom Najkić.
6. Uloga medija u razvoju karijere umjetnika?
– Mediji su vrlo važni za umetnika, otvaraju nove mogućnosti i kroz afirmaciju, umetnici vrlo često lako ili lakše dolaze do novih angažmana, koja god grana umetnosti da je u pitanju. Još ako se mediji zaista bave i suštinski žele da predstave sagovornika, gde ćeš lepše.
7. Ako bi mogla izabrati da tumačiš bilo koji lik iz historije ili literature, ko bi to bio i zašto?
– Maša, iz Čehovljevog ,,Galeba”, još od prve godine studija priželjkujem da je igram, osećam svaku reč koju govori i razumem njenu suštinu.
8. Šta ti je najteže, a šta najljepše u glumačkoj profesiji?
– Najteže je opstati i ostati, sve ostalo je lepo, najlepše. Čudesna i dragocena je stvar da na posao ideš iz ljubavi.
9. Glumački idol i zašto?
– Nisam sklona idolima, ali se divim velikom broju svojih kolega. Svi koji predano rade, istražuju i igraju se kao deca su mi oduvek bili i biće inspiracija. Iskrenost i ljubav se vide uvek i svuda, to je ono što me pokreće.
10. Stvari koje ti općenito smetaju u današnjem društvu, stvari koje bi promijenila kada bi imala priliku?
– Volela bih da svet u kom živimo bude očuvan, pun ljubavi, radosti, lepote, smelosti, zajedništva pesme, da bude što manje bola i tuge. Da jasno naučimo pojam junaštva i pojam čojstva. Svemu fali, deluje mi, odgovornost, kad bi se svako od nas zapitao makar jednom dnevno – Da li i u kojoj meri sam danas bio odgovoran? Sve bi bilo drugačije i ovaj sad, vrlo često čemeran svet bi dobio nove boje. Važno je da počnemo od sebe, duboko, iskreno i do kraja, da iskopamo sve vrline, da bismo uspeli da ih izazovemo ili prouzrokujemo kod drugih. I tako čovek po čovek, dan po dan, odgovornost po odgovornost i možemo doći do sveta u kom vladaju ljubav i poštovanje, a iznad svega zahvalnost. Ali ona prava iz duše.
Kritike je puno, ljutnje puno a ljubavi pak premalo. Da se vrati ljubav i da sledeći put u razgovoru svedočimo povratku iste, na svim tačkama planete Zemlje.
Iz redakcije Real Media Plus priželjkujemo isto: više ljubavi, više predstava i više osmijeha a već sada želimo najaviti novi razgovor sa Milicom koji bi se trebao desiti na proljeće u Beogradu.