Ayrton Senna, vjerovatno i najbolji vozač Formule 1 svih vremena, napustio nas je kada je imao tek 34 godine. O njegovom životu, karijeri, rekordima u kartingu te milionima dolara koje je donirao, napisane su knjige, snimljeni filmovi i serije. U nastavku vam donosimo i naš uvid u lik i djelo najboljeg brazilskog sportiste svih vremena. Da, zvanično je proglašen većim i od najvećeg, Pelea!
Ayrton Senna da Silva je rođen u São Paulu 21. marta 1960. godine. Njegovi roditelji, majka Neide i otac Milton, potomci su talijanskih i španskih doseljenika. Majka Neide porijeklom je s juga Španije, Andaluzije, dok je Sennin pradjed s očetve strane u Brazil došao iz Italije. Njegov otac Milton bio je vlasnik firme koja se bavila proizvodnjom auto-dijelova. Ayrton Senna je bio srednje dijete, uz stariju sestru Viviane, a kasnije i mlađeg brata Leonarda.
Senna, kojem su roditelji dali nadimak ‘Beco’, uživao je u više sportova kao mladić dok je istovremeno razvijao interes za auto-trke. Neka od njegovih prvih iskustava iza volana bila su kada se natjecao sa prijateljima na gradskim ulicama u go-kartu koji mu je napravio otac, vjerovali ili ne – od motora kosilice!
Sa tim prvim uličnim utrkama iza sebe, Senna se jednostavno zaljubio u svijet automobilizma te se vrlo mlad odlučio takmičiti, ali nije mogao sve do 13. godine. Kada je taj trenutak konačno stigao, otišao je na karting stazu blizu São Paulo F1 staze i pobijedio odmah u prvom nastupu.
Senna je nastavio pobjeđivati, pripremajući put za svoje prve lokalne naslove, a zatim i južnoamerički karting naslov 1977. godine. Poslije toga, u dogovoru sa roditeljima, tinejdžer se odlučio preseliti u Europu, koja je bila dom najvećih kartinških takmičenja. Da bi finansirao prvu godinu dana u Norfolku, u Engleskoj, Senna je morao prodati Impalu koju mu je poklonio otac.
Senino vrijeme na evropskoj kartinškoj sceni uključivalo je trke sa iskusnim britanskim vozačem Terryjem Fulllertonom, kojeg je kasnije nazvao osobom od koje je i dobio najveće zadovoljstvo takmičenja. Prisjetivši se trenutka kada je prvi put vidio Sennu na stazi u F1.com počasti, Fullerton ga je opisao kao “jako, jako brzo malo dijete”.
Poslije nekih uzbudljivih – i često napetih – utrka sa Fullertonom, Senna se prebacio na jednosjede, gdje je u uzastopnim sezonama početkom 1980-ih osvajao naslove u Formuli Ford 1600, britanskoj i europskoj Formuli Ford 2000 i britanskoj Formuli 3, ali slaveći i na prestižnoj Macau Grand Prix utrci.
Senin spomenuti uspjeh u juniorskim kategorijama privukao je pažnju šefova F1 timova i, za sezonu 1984., potpisao je sa skromnim Toleman timom, impresivno osvajajući bodove već u svom drugom Grand Prix-u, brzo se snalazeći u vrhu automobilizma.
Senna je zatim spektakularno najavio svoj dolazak u F1 svijet prelaskom sa startne pozicije iz sredine polja do drugog mjesta na Monaco Grand Prix-u pogođenom jakom kišom, završivši samo iza Alaina Prosta, vozača McLarena a nakon što je utrka prekinuta zbog loših vremenskih uvjeta i to sve na inicijativu tadašnjeg predsjednika Formule 1, Balestrea koji je uveliko favorizirao sunarodnjaka Prosta te Senni praktično ukrao pobjedu u Monacu.
“Ostavio je ogroman dojam, ne samo na mene… Zapravo, vjerovatno je manje ostavio dojma na mene nego na sve ostale ljude, jer sam ja to nekako i očekivao,” rekao je Senin inžinjer Pat Symonds, osvrčući se na taj nastup. “Ostavio je ogroman dojam na mnogo, mnogo ljudi.”
Očekivano, Senna je poslije sjajnog nastupa u Monacu bio najtraženiji vozač ali nakon što je otvorio pregovore sa Lotusom, kršeći ugovor sa Toleman timom, mlada zvijezda je dramatično suspendovana na jednu utrku krajem svoje prve sezone.
Dok je odradio ostatak te kampanje za Toleman, Senna je svoju budućnost vidio u Lotusu i 1985. godine osigurao prvi pole position i pobjedu u svojoj F1 karijeri na Portugal Grand Prix-u, gdje je još jednom pokazao sjajnu kontrolu automobila u mokrim uvjetima.
Prikupivši više pole pozicija i pobjeda, Senna je bio na korak od titule nakon samo tri sezone. Njegov sljedeći veliki korak bio je prelazak u McLaren gdje je sada za partnera imao Prosta, što se kasnije ispostavilo kao loša kombinacija.
Senna je dostigao nove visine u tim okvirima – pobijedivši na pola od 16 utrka i osvajajući pole pozicije za sve osim tri u dominantnom MP4/4 – da bi stigao do svoje prve svjetske titule preko Prosta. Međutim, napetosti između njih su uskoro počele kako su se njihova mladost i iskustvo suočavali.
“Je li moguće biti jednak?” upitao je Prost Sennu na press konferenciji sredinom njihove prve zajedničke sezone, na što je mladić nestašno odgovorio, “Ne… Može biti samo jedan pobjednik”.
Serije spornih trenutaka i nesporazuma odvele su njihov prijateljski odnos van kontrole, kulminirajući kratkim fizičkim obračunom u Suzuki, na Japan Grand Prix-u 1989. godine, tokom pretposljednje utrke sezone.
Nakon ovog okršaja, Prost napušta McLaren i potpisuje za Ferrari. Ipak, tu nije bio kraj njihovom rivalstvu. Ponovo u Suzuki, došlo je do novog okršaja. Senna je osigurao pole poziciju ali je McLaren vozač izgubio od svog Ferrari rivala na kratkom putu do prvog zavoja.
“Ako me u nedjelju, na startu, jer sam na pogrešnom mjestu, Prost zaobiđe, neće se dobro završiti za njega” komentarisao je Senna.
Upravo se tako i dogodilo. Senna je namjerno skratio ugao te su obojica završili utrku, što je bilo dovoljno da Brazilac dođe do nove titule. Senna je do treće titule došao već 1991. godine kada su Williams parovi Nigel Mansell i Riccardo Patrese postali njegovi najbliži konkurenti, umjesto Prosta i Ferrarija. Ipak, McLarenova forma je pala 1992. i 1993. godine kada su Hondini motori zamijenjeni manje snažnim Ford jedinicama.
Kampanja 1993. godine pokazala se posljednjom za Sennu u McLarenu kada se odlučio preseliti u Williams, koji su osvojili oba svjetska naslova u prethodne dvije godine sa Mansellom, a zatim i Prostom – koji se povukao iz sporta nakon što je postigao cilj osvojivši svoju četvrtu titulu.
Velike tehničke promjene za 1994. godinu, uključujući zabranu elektronskih “pomagača vozača”, učinile su Senninu prilagodbu Williamsu težom nego što je očekivao i, unatoč tome što je osigurao pole pozicije za prva tri trkaća vikenda, nije završio nijedan.
Tragično, na San Marino Grand Prix-u 1. maja, dan nakon što je rookie vozač Roland Ratzenberger poginuo u sudaru tokom kvalifikacija, Senna je izgubio život kada je sletio sa staze u ranim fazama utrke i udario u zid na izlazu iz zavoja Tamburello velikom brzinom. Procjenjuje se da je prilikom udara Brazilac vozio 330 km/h!
Ratzenbergerova i Sennina smrt označile su prve smrtne slučajeve na Grand Prix-u nakon Ricarda Palettija u Kanadi 1982. godine i došle su osam godina nakon testne nesreće koja je odnijela život Eliju de Angelisu, čineći jedan od najtamnijih vikenda u F1 historiji. Nakon Sennine smrti, na inicijativu Nikkija Laude, osnovano je udruženje vozača čiji je glavni zadatak pružanje boljih, sigurnijih uslova na stazi. Zanimljivo, Lauda je dan prije tragičnog događaja, Senni predložio osnivanje udruženja te titulu predsjednika istog. Senna je bio za osnivanje udruženja pod uslovom da Lauda bude predsjednik.
Kolege vozači, članovi tima, novinari i šira auto-moto zajednica bili su duboko pogođeni događajima, sa Williams timom koji je dodao Sennin logo na buduće dizajne automobila kao znak poštovanja prema njihovom poginulom vozaču, da bi McLaren ubrzo napravio isti potez.
Niko ne zna šta bi Senna – koji je imao tek 34 godine kada je preminuo – mogao postići da njegov život i karijera nisu završili tog kobnog vikenda u Imoli, ali njegovo dostignuće već tada su mu osigurale status legende u Formuli 1.
Tokom deset godina u sportu, Senna je osvojio 65 pole pozicija, nastupao 161 put, sakupio više od 600 bodova, osvojio 80 postolja i 41 pobjedu te završio sa tri svjetske titule iz 1988., 1990. i 1991. godine.
I danas postoje rekordi koje Senna još uvijek drži u cijelosti, a kao par primjera su najviše uzastopnih pole pozicija (osam zaredom od Španije 1988. do Sjedinjenih Država 1989.) i najviše uzastopnih pole pozicija na istom Grand Prix-u (sedam zaredom u Imoli od 1985. do 1991.).
Pored velikog traga na stazi, Senna je ostavio inspirativnu baštinu izvan nje, donirao milione iz ličnog bogatstva kako bi pomogao siromašnoj djeci u svom rodnom Brazilu, postavivši temelje za institut koji nosi njegovo ime a na čijem čelu je njegova sestra Viviane. Procjenjuje se da je do 2024. godine ovaj institut pomogao 36 miliona djece širom svijeta!