Maradona, Diego Armando, jedan od najboljih fudbalera svih vremena rođen je na današnji dan, 30. oktobra 1960. u Lanusu, predgrađu Buenos Airesa!
Prvi profesionalni ugovor potpisao je već sa nepunih šesnaest godina kada se davne 1976. godine pridružio Argentinos Junorsima. Tu se zadržao do 1980. kada prelazi u Boca Juniorse gdje je u samo dvije sezone pokazao da se radi o vanserijskom talentu i momku spremnom za najveće izazove. Zahvaljujući fantastičnim izvedbama u ekipi sa La Bombonere, prelazi na Nou Camp gdje se također (najviše zbog nesuglasica s tadašnjom upravom) zadržao samo dvije godine, nakon čega prelazi u Napoli.
Upravo na jugu Italije je i postao božanstvo! S ekipom Napolija je osvojio dvije titule Serie A (1987. i 1990.), kup 1987. te kup UEFA 1989. godine. Nastupao je još za Sevillu (1992-93) te argentinski Newell’s Old Boys (1993-94). U njegovu čast, nakon smrti, uprava Napolija je stadion San Paoli preimeonvala u Diego Armando Maradona stadion!
Nizak rastom, no čvrst i okretan na terenu, iznimne nogometne tehnike i kontrole nad loptom, u historiji fudbala je ostao zapamćen po atraktivnim, virtuoznim driblinzima u brzim prodorima, preciznim dodavanjima i vrsno izvedenim slobodnim udarcima.
Posebno se istaknuo u argentinskoj reprezentaciji (1977–94), za koju je nastupio 91 put i postigao 34 pogotka te nastupio na četiri svjetska prvenstva (1982., 1986., 1990., 1994). S reprezentacijom je 1986. osvojio svjetsko prvenstvo te je proglašen najboljim igračem prvenstva i svjetskim sportistom godine; u četvrtfinalnoj utakmici protiv reprezentacije Engleske (2:1) postigao je dva legendarna pogotka – kontroverzni prvi je, nakon pogrešne sudijske procjene kako se radi o regularnome pogotku glavom, postigao rukom (kasnije prozvan pogotkom »božjom rukom«), a drugi, samo četiri minute nakon prvoga, karakterističnim napadačkim prodorom i driblinzima od sredine terena kroz protivničku obranu i golmana (»pogodak stoljeća«).
U karijeri je u ukupno 589 nastupa postigao 311 pogodaka. Nakon igračke, posvetio se trenerskoj karijeri, vodio je klubove u Argentini, Dubaiju, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Bjelorusiji i Meksiku, te bio i selektor argentinske reprezentacije (2008–10). Njegovoj popularnosti svjetskih razmjera, koju je ipak najviše uživao među radništvom Argentine te južne Italije, predvodeći Napoli u pobjedama protiv uspješnijih i bogatijih klubova, osim nenadmašne nogometne vještine pridonio je i nekonvencionalan, boemski životni stil, afere te ovisnosti o drogama i alkoholu o čemu je često javno govorio. Volio je loptu, život, brza auta i muziku koja mu je, kako je sam jednom prilikom izjavio- mnogo puta spasila život.
El pibe de oro (Zlatni dečko), kako mu je bio nadimak, smatran je najboljim svjetskim fudbalerom 1980-ih te je uz Pelea proglašen najboljim fudbalerom XX. stoljeća.
Umro je 25.11.2020. godine u Buenos Airesu.