KOLUMNA (dio prvi): Hip Hop (sub)kultura na Balkanu kao simbol otpora!

KOLUMNA (dio prvi): Hip Hop (sub)kultura na Balkanu kao simbol otpora!

Hip hop na Balkanu ima bogatu i složenu historiju, koja se proteže kroz različite društvene i političke kontekste. U regionu gdje su muzika i umjetnost često odražavali stvarnost svakodnevnog života, hip-hop se pojavio kao sredstvo izražavanja, kritike i ono najvažnije, otpora.

Historijski gledano, Balkan kao region je uvijek bio prepoznat kao mjesto sukoba, etničkih, političkih i teritorijalnih tenzija. Jedna od rijetkih stvari koja je u svom tom ludilu uspjela ne samo da preživi, nego je istovremeno postala i mjerna jedinica za zajedništvo, obrazac ponašanja, društveni pokret. Naravno, riječ je o hip hopu kao subkulturi.

Nije hip hop samo mikrofon, mikseta, breakdance, fat cap i prazan zid. Hip hop je od samog nastanka bio najproduktivniji i najglasniji član društva. Onaj frajer u raji s najvećim mudima. Da bi to ostao, morao se i prilagoditi vremenu koje je mnoge prave stvari jednostavno pregazilo. Hip hop je to, onako hrabro, bježeći od policije u tri ujutro sa sprejevima u ruksaku, objeručke prihvatio. Tako danas i dalje imamo Prti Bee Gee, Ajs Nigrutina, Stoku, Marčela, Edu Maajku, Frenkija, Who See, Struku, Smokea, sa svojim online platformama i novim festivalima, dostupnije nego ikad! Tu je i Remi koja vjeruje da Balkan kao cjelina još uvijek ne shvata moć hip hop kulture i da rap muzika u regionu je i dalje daleko od svog vrhunca.

Naravno, nisu svi stihovi ravni kao ploča. Tu su i oni koji su bili na vrhuncu, ali su vremenom postali više meme nego muzički uzori. I uvijek se postavlja pitanje – je li to zaista umjetnost ili samo još jedan pokušaj da se napravi viralni hit?

Hip hop otvara prostore za dijalog o socijalnim pitanjima, rasizmu, siromaštvu i marginalizaciji govoreći ujedno i o vlasti, kriminalu i stvarima o koje ni najhrabriji novinari ne smiju da pričaju.

U svijetu gdje je demokratija svakom pojedincu dozvolila da kaže šta god poželi i gdje svako ima nešto za reći, hip hop nam pruža priliku da se izrazimo, da se smijemo, pa čak i da plačemo. Sve to kroz stihove koje možda nikad ne zaboravimo.

”Ja sam imao puno toga za reći, a nisam znao pjevati. Tako da mi je ovo bila jedina opcija. U hip hopu možeš kroz tekst provući sve živo – od društvenih pitanja, preko ljubavi pa sve do nečega što primjećuješ na protivniku dok traje battle – od čega je u konačnici hip hop i nastao”, izjavio je jednom Edo Maajka.

A mi kažemo da uz Red Bull rapliku, Beton hip hop festival, Fasadu i događaje sličnog karaktera te sve one momke i djevojke koji vikendom u slobodno vrijeme, uz N.W.A. u pozadini šaraju zidove, vozove ili mostove, za budućnost hip hopa u regionu nema zime. Jer hip hop je ljubav, a svaka prava, prva ljubav, nikad ne prestaje.

 

Comments

No comments yet. Why don’t you start the discussion?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *