Vico Zeljković je dobio ono što je planirao prije nego je i postao predsjednik NFSBiH.
Reprezentacija Bosne i Hercegovine trenutno se nalazi na 75. mjestu FIFA rang liste a Uzbekistan, Irak, Burkina Faso, samo su neke od reprezentacija koje se nalaze ispred naših Zmajeva, koji to odavno nisu.
Posljednji, i jedini veliki uspjeh, za reprezentaciju BiH bio je odlazak na SP u Brazilu 2014. Od tada, slobodan pad, odlazak Papeta te brzinske smjene većine budućih selektora, uz iznimku osvajanja Kirin Kupa, turnira u Japanu, kao posljednji pozdrav zlatnoj generaciji.
Da je domaća liga loša, znali smo oduvijek. Namještanje utakmica, sudijske lakrdije, navijački neredi, naša su svakodnevnica. Uz sve navedeno, nedostatak sistema te pravog marketinga, zatim ulaganja u omladinske pogone, skautiranja te trening kampovi na našim planinama (za početak) ključ su za neuspjeh. A ne tako davno, slavili smo usred Belgije uz četiri postignuta pogotka. Jedina svijetla tačka zauvijek ostaje kapiten Edin Džeko, koji ruku na srce, više nema kvalitetnih saigrača a rijetke su dobre lopte koje samo on može i zna iskoristiti.
Postavljanje Barbareza za selektora, čovjeka koji nikad nikoga u životu nije trenirao, bila je win-win situacija za Zeljkovića i njegove pijune, prije svih Zvjezdana Misimovića. Smirivanje narodnih masa, BH Fanatikosa uz apsolutnu kontrolu svega što planiraju na duže staze. A kako bi, i zašto, Barbarez odbio 30.000 eura mjesečnu platu?
U posljednjih šesnaest utakmica upisali smo trinaest poraza, jednu neriješenu (s Mađarskom) te tek dvije pobjede, obje protiv amatera iz Lihtenštajna.
Toliko o Zmajevima…